Detetom bez roditeljskog staranja smatra se: dete koje nema žive roditelje; dete čiji su roditelji nepoznati ili je nepoznato njihovo boravište; dete čiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava odnosno poslovne sposobnosti; dete čiji roditelji još nisu stekli poslovnu sposobnost; dete čiji su roditelji lišeni prava na čuvanje i podizanje odnosno vaspitavanje deteta i dete čiji se roditelji ne staraju o detetu ili se staraju o detetu na neodgovarajući način. Oblici zaštite: starateljstvo, smeštaj u drugu porodicu (hraniteljstvo), smeštaj u ustanovu i usvojenje.
Starateljstvo je poseban oblik porodično-pravne zaštite namenjen deci bez roditeljskog staranja i deci kojoj je u određenim životnim okolnostima potrebno pravno zastupanje koje ne mogu da obezbede roditelji. Starateljstvo ne podrazumeva nužno neposredno staranje o detetu, već pravno zastupanje i preduzimanje raznovrsnih aktivnosti za zaštitu prava deteta u skladu sa njegovim interesima.
Usvojenje se zasniva odlukom organa starateljstva. Usvojiti se može samo maloletno dete, dete koje nema žive roditelje; čiji roditelji nisu poznati ili je nepoznato njihovo boravište; čiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava ili su potpuno lišeni poslovne sposobnosti i dete čiji su se roditelji saglasili sa usvojenjem.
Deci bez roditeljskog staranja obezbeđuje se smeštaj u cilju daljeg nesmetanog razvoja, povratka u biološku porodicu i osamostaljivanja. Osnovni vidovi smeštaja dece bez roditeljskog staranja su: (1) srodnički starateljski smeštaj, (2) porodični smeštaj, odnosno smeštaj u hraniteljsku porodicu, (3) domski ili rezidencijalni smeštaj u ustanovu za smeštaj (domovi za decu i mlade i ustanove za vaspitanje dece i omladine) i (4) smeštaj u prihvatilište.
Ovo je mera zaštite deteta bez roditeljskog staranja ili deteta sa roditeljskim staranjem koje privremeno ne može da živi sa svojim roditeljima. Staranje preuzima porodica koja je odabrana, obučena, odobrena i licencirana te nadgledana u pogledu čuvanja i podizanja dece. Hranitelji preuzimaju neposrednu brigu o detetu i imaju dužnost da se staraju o njegovom zdravlju, razvoju, vaspitanju i obrazovanju u cilju njegovog osposobljavanja za samostalan život i rad. U hraniteljskoj porodici deca mogu da budu privremeno, dok se ne reši problem u biološkoj porodici ili duže, dok se ne osamostale.
Usluge domskog smeštaja pružaju se deci i mladima čije se potrebe ne mogu zadovoljiti u okviru biološke, srodničke ili hraniteljske porodice niti kroz usluge u zajednici, na osnovu odluke organa starateljstva ili suda, odnosno odlukom centra za socijalni rad, do povratka deteta u biološku porodicu, odnosno do smeštaja u srodničku ili hraniteljsku porodicu, usvojenja ili osamostaljivanja. Dete mlađe od tri godine ne smešta se u dom, osim u slučajevima predviđenim zakonom kojim je uređena socijalna zaštita.
Usluge smeštaja u prihvatilište pružaju se najduže u trajanju do šest meseci: deci žrtvama nasilja u porodici, zlostavljanja ili zanemarivanja; deci žrtvama trgovine ljudima; deci u skitnji, bez pratnje i u različitim kriznim situacijama, kojoj je potreban privremeni smeštaj i procena potreba radi upućivanja na korišćenje drugih usluga.